radni princip senzora približnosti
Senzor približavanja djeluje na osnovnom principu otkrivanja predmeta u blizini bez fizičkog kontakta. Radni princip uključuje emitiranje elektromagnetskog polja ili zrake zračenja te analizu promjena u povratnom signalu kada predmeti uđu u područje detekcije. Ovi senzori obično koriste različite tehnologije, uključujući induktivne, kapacitivne, fotoelektrične i ultrazvučne metode. Induktivni senzori generiraju elektromagnetska polja za otkrivanje metalnih predmeta, dok kapacitivni senzori reagiraju na metalne i nemetalne materijale mjereći promjene kapaciteta. Fotoelektrični senzori emitiraju svjetlosne zrake i otkrivaju njihovo reflektiranje ili prekid, a ultrazvučni senzori mjere udaljenosti koristeći zvučne valove. Metoda detekcije senzora ovisi o specifičnoj upotrijebljenoj tehnologiji, ali sve vrste slijede sličan niz: emisiju energije, otkrivanje promjena u povratnom signalu te pretvaranje tih promjena u električne izlaze. Ova sposobnost detekcije bez kontakta čini senzore približavanja nezamjenjivima u industrijskoj automatizaciji, sigurnosnim sustavima i potrošačkoj elektronici. Ističu se u okruženjima u kojima bi senzori s fizičkim kontaktom bili nepraktični ili potencijalno štetni, nudeći pouzdanu detekciju predmeta u različitim uvjetima. Tehnologija se razvila kako bi pružila sve preciznija mjerenja, poboljšanu pouzdanost i povećanu otpornost na okolišne čimbenike poput promjena temperature i elektromagnetskog smetnja.